Njihov uticaj na razvoj Beograda, srpskog društva, nauke, obrazovanja i kulture bio je veliki.

Da li ste čuli za Ruse koji su posle 1918. godine došli u Beograd? Njihov uticaj na razvoj Beograda, srpskog društva, nauke, obrazovanja i kulture bio je veliki. Veliku pobedu u Prvom svetskom ratu Srbija je nesrazmerno skupo platila jer se procenjuje da smo izgubili čak oko 60% muške populacije, između 1,1 i 1,3 miliona ljudi, odnosno trećinu ukupnog stanovništva. Takva iznurena, ranjena i seljačka Srbija ušla je 1918. godine nespremna u državnu zajednicu sa Slovenijom i Hrvatskom koje nisu pretrpele ratna razaranja i bile su privredno naprednije.

Smatra se da je oko 2 miliona Rusa napustilo svoju zemlju posle Oktobarske revolucije i poraza u građanskom ratu. Oko 40.000 došloih je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, najviše u Beograd i druge veće srpske gradove. Kralj Aleksandar je ruske emigrante dočekao raširenih ruku zbog posebnog odnosa sa ubijenim ruskim carem Nikolajem koji mu je bio kum. Kakav je odnos ruska carska porodica imala prema Aleksandru Karađorđeviću govori i činjenica da je Marija Fjodorovna, majka cara Nikolaja zaveštala jugoslovenskom monarhu ikonu Presvete Bogorodice Filermosa koju je naslikao sveti apostol Luka, šaku svetog Jovana Krstitelja i delić časnog krsta. Te svetinje predate su kralju Aleksandru 1928. godine posle smrti ruske carice u Kopenhagenu, a čuvane su u posebnoj kripti na Belom dvoru.

Foto: Priče o Beogradu/Nebojša Đuranović

Što se tiče strukture ruskih emigranata, Nikolaj Stepanov, diplomirani istoričar Državnog univerziteta u Nižnjem Novgorodu, naveo je da je više od polovine pridošlih Rusa bili su vojna lica i državni službenici, oko 30% radilo je u privredi, a 14% su bili predavači, doktori, pisci, sveštenstvo i umetnici, uz 5% administrativnog kadra. Njih 13% imalo je visoku stručnu spremu, a samo 3% bilo je bez ikakvog obrazovanja.

Ruski profesori činili su četvrtinu nastavnog kadra Beogradskog univerziteta, a na Poljoprivrednom i Medicinskom fakultetu čak polovinu. Osnovali su internu kliniku Medicinskog fakulteta. Ruski umetnici obnovili su Balet i Operu Beogradskog narodnog pozorišta, a prvu glumačku školu otvorio je reditelj Jurij Rakitin.

Foto: Priče o Beogradu/Nebojša Đuranović

U Beogradu je radilo više od 50 ruskih arhitekata, među kojima su najznačajniji Nikolaj Krasnov, Sergej Smirnov, Vasilij Baumgarten, Jurij Kovaljevski, Roman Verhovski (, Vale-rij Staševski i Vasilij Androsov. Oni su projektovali veliki broj javnih zgrada koje postoje i danas, poput zgrada Glavne pošte, Vlade Srbije, Ministarstva inostranih poslova, starog Generalštaba, Belog dvora, Patrijaršije, Ruskogdoma, Crkve Aleksandra Nevskog i Crkve Svete Trojice. U Beogradu su izdavani i prevođeni moderni ruski pisci kao što su Boris Piljnjak, Danil Harms, Iljf i Petrov koji su bili zabranjeni u SSSR-u. Za pretežno nepismenu zemlju, čija polovina stanovništva nije znala da čita i piše, to svakako nije bila mala stvar. Recimo, u Srbiju je došlo između 1.200 i 1.500 inženjera, a imali smo ih oko 500.

Foto: Priče o Beogradu/Nebojša Đuranović

Prvi šef pilota domaće avio-kompanije Aeroput, preteče JAT-a i Er Srbije, bio je Vladimir Striževski, a za tu kompaniju leteli su mnogi ruski piloti poput Mihaila Jarošenka, Viktora Nikitina i Leonida Bajdaka. Bajdak je 1927. godine zajedno sa Tadijom Zondermajerom leteo od Pariza preko Beograda do Bombaja. Let je u tom trenutku bio najduži na svetu, a organizovan je da bi se javnost zainteresovala za akcije kompanije kako bi bila kupljena 4 putnička aviona. Zondermajer je 1926. godine bio učesnik poslednjeg dvoboja revolverima u Srbiji, a protivnik mu je bio tada mladi pisac Miloš Crnjanski. Rusi su izdavali svoje vozačke dozvole jer ih Srbija do njihovog dolaska nije imala, osnovali su taksi službu i bili su starešine svih taksi stanica u Beogradu.

"Ruski Beograd” nastao između 2 svetska rata sastavni je deo istorije Beograda. Ruski umetnici, naučnici, inženjeri i drugi bitno su doprineli razvoju zemlje i podizanju kvaliteta života. Zato treba da ih se sećamo sa ponosom i da pamtimo šta su dali Beogradu i Srbiji. Kao što smo to učinili kada smo Nikolaju Krasnovu, bez koga Beograd danas ne bi bio ono što jeste, dali spomen-ploču i ulicu na Vračaru.

Autor: Priče o Beogradu

#Priče o Beogradu

#beograd

#rusi