Ljudi su jedini sisari kojima dlaka raste na ovaj način

Ljudi su neobična vrsta sisara. Na stranu nilski konji i gole krtice, skoro svaki drugi sisar ima krzno koje pokriva telo. Ljudi su praktično goli, pored kose na glavi. Pa zašto su ljudi uglavnom bez dlake osim naše kose?

Prvo, ključno je razumeti zašto sisari pre svega imaju krzno. Krzno održava životinje toplim kad je noću hladno, a danju ih štiti od sunca. Ljudski preci su mogli da izgube većinu dlaka na telu, jer su imali jedinstvenu sposobnost da to nadoknade vatrom, skloništem i odećom.

To objašnjava zašto su naši ljudski preci mogli da prežive bez većine dlake, ali ne i zašto je vremenom nestala. Bezdlakost je sigurno ljudima donela neku evolucionu prednost. Postoje tri glavne teorije o tome koja je prednost mogla biti.

Prvo, gusta dlaka krzna mogla je navesti drevne ljude da se pregreju na vrelom suncu u podne. Ako u vrućoj sezoni nosite sjajnu veliku bundu usred afričke savane, biće vam prevruće. Zar ne bi bilo lepo kad biste mogli da skinete svoj sjajni veliki krzneni kaput? Što smo i uradili. Štaviše, ljudi su evoluirali da imaju više znojnih žlezda od naših rođaka primata. Da smo zadržali dugu dlaku na telu, verovatno bi se natopila znojem, što bi otežavalo znoju da ispari i da se ohladimo.

Međutim, takozvana hipoteza o hlađenju tela ne uspeva da objasni neke aspekte obrasca dlake na ljudskom telu, na primer zašto muškarci imaju tendenciju da budu dlakaviji od žena. Treba napomenuti da su ljudi prekriveni sićušnim i bezbojnim dlakama, osim na dlanovima, stopalima, usnama i bradavicama. Hormoni koji se pojave tokom puberteta mogu transformisati neke od ovih malih dlaka u duže, obojene terminalne dlake. Ali osim ove ponekad čupave dlake na telu, duga dlaka ima tendenciju da raste samo na našim glavama.

Druga teorija, poznata kao hipoteza o vodenim majmunima, predlaže da su drevni ljudi proveli puno vremena u vodi. Krzno ih je otežvalo tokom plivanja, pa su postepeno izgubili dlaku. Međutim, nema dokaza da su ljudi tokom evolucione prošlosti proveli značajnu količinu vremena u vodi. Takođe ne uspeva da objasni zašto ljudi nisu evoluirali da bi povratili svoje krzno nakon napuštanja obale.

Postoji i treća teorija, hipotezu o ektoparazitima. Ektoparaziti su paraziti koji žive na spoljnoj strani tela domaćina. Ovi paraziti - koji uključuju uši, krpelje i buve - glavni su uzrok bolesti i smrtnosti među vrstama. Ektoparazite možda manje privlači koža bez dlaka i možda će ih biti lakše rešiti kada nisu zakopani u krzno. Zauzvrat, manje kose, a time i manje parazita, možda je predstavljalo prednost za preživljavanje.

Ali ako kosa može da nanese štetu, zašto smo je zadržali na glavi?

Kao dvonožne, ili životinje koje hodaju uspravno na dve noge, naše glave su direktno izložene suncu. U blizini ekvatora, gde su ljudi evoluirali, izlaganje suncu može biti preterano, a kosa na glavi pomaže ljudima da izbegnu pregrevanje. To je neka vrsta ugrađenog šešira.

Kosa na glavi takođe pomaže zadržavanju toplote noću. Naš mozak je relativno mali u poređenju sa ostatkom našeg tela, ali je izuzetno metabolički aktivan. Ova aktivnost proizvodi toplotu, a dlake na glavi mogu izolovati ovo područje koncentrisane toplote.

Seksualna selekcija takođe može igrati ulogu. Ljudi nemaju samo kosu na glavi, mi je i stilizujemo. Možda su to radili i drevni ljudi. Kosa se ne fosilizuje dobro, tako da istraživači o tome nemaju mnogo direktnih dokaza, osim očuvanih mumija na mestima poput Egipta i Perua. Međutim, istraživači su proučavali savremene starosedelačke ljude koji nisu imali kontakt sa spoljnim svetom i otkrili su da i oni oblikuju kosu, što sugeriše da su to činili i njihovi preci. Ova nega kose može pomoći u privlačenju partnera.

Autor: redportal.rs

#dlake

#glava

#kosa

#telo