Iako nesumnjivo talentovan pisac, Frank Herbert je po svemu sudeći glavnu inspiraciju za najpopularniji serijal u istoriji naučne fantastike crpeo iz stvarnosti.

Nema sumnje da su fanovi širom sveta oduševljeno dočekali trejler za novu ekranizaciju čuvenih knjiga Dina, koju će ovoga puta režirati kanadski režiser Deni Vilnev. Prve tri knjige iz ovog književnog serijala (koje će ovog puta, po svemu sudeći, biti pretočene u filmsku trilogiju) Franka Herberta su postale i najpopularnije, tako da su do sad napravljene dve ekranizacije.

IZVOR: YT / Warner Bros. Pictures

Kada je o samim knjigama reč, treba imati u vidu da ih je Herbert pisao od sredine 60-ih godina prošlog veka, što začudo, nije doprinelo na gubitku njihove popularnosti. Štaviše, Dina se i danas smatra najpopularnijim knjigama iz žanra naučne-fantastike, tako da i danas imaju kultni status.

Kad su ekranizacije u pitanju, kao najprihvaćenija je ostala ona iz 1984. g. koju je režirao Dejvid Linč, sa Kajlom Mekahlanom u glavnoj ulozi, iako mnogi fanovi i dalje žale što čileansko-francuski reditelj Alehandro Hodorvski sredinom 70-ih godina nije uspeo da skupi budžet za njegovu viziju ekranizacije priče, tako da se njegova zamisao za film Dina i danas smatra "najboljim od nesnimljenih filmova".

IZVOR: YT / taas007

Ono što je, međutim, ostala delimična nepoznanica jeste, šta je Franku Herbetu poslužilo kao inspiracija za pisanje ove svemirske sage o čovečanstvu u dalekoj budućnosti i događajima koji su usledili nekoliko stotina godina posle velikog rata koje je čovečanstvo vodilo protiv mašina?

Pouzdano se zna da je Herbert od 1957. godine, nakon što je napisao jednu novelu koja je doživela relativan uspeh, živeo u Firenci u Oregonu (SAD), na samom severnom kraju Oregonskih dina. Na tom mestu je američki Departman za poljoprivredu duže vreme, pokušavao da "umrtvi" kretanje peska raznim biljkama. Uvidevši da je pustinju izuzetno teško iskontrolisati jednom kad nastane, Herbert je uvideo da sila ovih peščanih dina "može da proguta cele gradove, jezera, reke i puteve", kako je napisao u jednom od pisama.

IZVOR: YT / Sony Pictures Classics

Međutim, u baš u tom periodu su se na drugom kraju sveta, u mnogo poznatijim pustinjama, dešavale turbulentne političke promene. Kao što je opšte poznato, od 1948. Izrael je posle proglašenja nezavisnosti ušao u rat sa arapskim svetom na teritorijama koje je smatrao za svoje, 1956. je došlo do Suecke krize (u kojoj je kao snaga UN između ostalih bila angažovana i JNA). Tih godina postajalo je jasno da će područje Bliskog istoka postati značajno za celokupnu svetsku javnost, što zbog toga jer je postao granično područje delovanja velikih sila, pre svega Zapada i Sovjetskog saveza, što zbog resursa koji je postajao najznačajniji funkcionisanje savremenih ekonomija – nafte.

Nije nemoguće da je Herbert tad mogao da uvidi i još jednu stvar, da tako mrtva zemlja, u kojoj skoro ništa živo ne može da opstane, može da sadrži velika prirodna bogatstva koja su neophodna za razvoj onih koji jesu živi. Stoga, nije nemoguće da je dobro poznat začin iz njegovih knjiga, koji Navigatori (zapravo mutirani ljudi) koriste za intergalaktička putovanja - zapravo samo metafora za bliskoistočnu naftu i ostale energente s tog područja.

Ipak, u međuvremenu se i u kulturnom smislu nešto desilo. Naime, 1962. g. snimljen je film o Tomasu Lorensu, poznatijem kao Lorens od Arabije, nakon čega je javnost prvi put bliže upoznala ovog fascinantnog čoveka koji je tokom Prvog svetskog rata po nalogu britanske vojske ujedinjavao arapska plemena kako bi oslabio Tursku imperiju u ovom regionu.

IZVOR: YT / YouTube филмови

Nije teško uvideti velike sličnosti između Lorensa od Arabije i glavnog protagoniste knjige Dina, Pola Atreida, odnosno Muad’Diba. Recimo, obojica su imali vojničko obrazovanje i kao takvi su bili predviđeni za posebne zadatke, obojica su bila prinuđena da sruše tabue raznih zavađenih grupacija ljudi koji nastanjuju pustinju (Pol je morao da miri klanove Slobodnjaka, Loren sod Arabije arapska plemena ) i da im pruže osnovna vojnička znanja kako bi samouvereno ušli u borbu protiv nadmoćnije sile koja je u tom trenutku držala vlast nad pustinjom, pa samim tim i nad sredstvom koje je postalo neophodno za putovanja na većim distancama.

Takođe, obojica su bila prinuđena da oduzmu život jednom od pripadnika klanova, odnosno plemena, sa kojima su ušli u kontakt, ali su se takođe i Pol i Lorens na kraju svojih misija identifikovali sa ciljevima ljudi koje su vodili. Obojica su, očekivano, postali i legende za lokalno stanovništvo.

Ovome treba dodati i činjenicu da glavni protivnici kuće Atreida na Arakisu (zvanično ime planete oko koje se i vodi rat) jesu Vladimir I Fejd (Fjodor?) Harkonen, kroz čija ruska imena se mogu nazreti asocijacije na Sovjete i njihovu ulogu na Bliskom istoku do sredine šezdesetih godina prošlog veka.

Istina, u stvarnosti Lorens je prošao tragično, budući da je stradao u saobraćajnoj nesreći nakon povratka u Veliku Britaniju. Polu Atreidu je Herbert ipak namenio bolju sudbinu, pored svih peripetija i teškoća koje je prošao – oženio se carevom ćerkom, ali do kraja ostao veran svojoj ženi iz redova Slobodnjaka.

U suštini, i danas nije teško uočiti sličnosti između događaja u Herbertovim knjigama I iz stvarnog života Tomasa Lorensa – dovoljno je pogledati trejlere iz svake ekranizacije Dine i Lorensa od Arabije pa uvideti da tu verovatno postoji neka tajna veza.

Naravno, bez obzira na to šta je Herbertu poslužilo za glavnu inspiraciju, knjige Dina predstavljaju pravi dragulj u naučno-fantastičnoj književnosti što će po svoj prilici i ostati, tako da i u narednim godinama možemo očekivati ekranizacije koje će u manjoj ili većoj meri biti inspirisane ovim serijalom. Zapravo, one su možda stekle kultni status baš zbog toga što subazirane na istinitim događajima koji su vešto uklopljeni u jednu celinu, a kao što znamo od ranije, ništa ne može imati takav kvalitet kao dobro opisan događaj iz stvarnog života.

Još o "Dini":

pročitajte još

DINA 2020

Autor: Marko Radovanović

#DINA

#DUNE

#Frank Herbert

#Pol Muad Dib

#lorens od arabije

#pol atreid

#vladimir harkonen