142. godišnjica rođenja episkopa žičkog i ohridskog

Nikolaj Velimirović bio je jedan od najznačajnijih i najobrazovanijih srpskih teologa i episkopa Srpske pravoslavne crkve u 20. veku, ali i čitavoj njenoj istoriji.

Rodio se na današnji dan 1881. godine u valjevskom selu Lelić, a preminuo je 1956. godine u Libertivilu. Doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, da bi potom jednu školsku godinu proveo na Oksfordu, gde je radio na pripremi drugog doktorata iz filozofije, koji je odbranio u Ženevi.

Značajan deo Prvog svetskog rata proveo je u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, kao srpski delegat i diplomata u pokušaju da kod saveznika i običnih građana izbori pomoć za Srbiju. Na tim putovanjima susretao se sa Nikolom Teslom i Mihajlom Pupinom, dvojicom najznačajnijih srpskih naučnika u SAD.

IZVOR: YT / Saša Vuletić

Međuratni period provodio je živo i aktivno. Osim što je bio episkop žički i ohridski, vredno je radio na razvoju crkvenog i duhovnog života kroz Bogomoljački pokret, a nastojao je i da obnovi opštežiće u manastiru Hilandar na Svetoj Gori.

Iako su nemačke okupacione vlasti u Drugom svetskom ratu očekivale da će sarađivati sa njima, episkop Nikolaj je to odbio, zbog čega je bio zatočen najpre u manastiru Ljubostinja i potom u manastiru Vojlovica kod Pančeva, sve do sredine septembra 1944. godine, kada je odveden u logor Dahau.

Po oslobođenju odlazi u Ameriku, zbog nemogućnosti da se vrati u Jugoslaviju, gde su na vlast došli komunisti. Ostatak života je proveo u emigraciji, a najpre je bio sahranjen u porti Crkve Svetog Save u Libertivilu. Njegovi posmrtni ostaci su 1991. godine preneti u manastir Lelić.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je 2003. godine doneo odluku o kanonizaciji episkopa Nikolaja.

IZVOR: YT / Srbska Kuca

Zbog izuzetnih retoričkih sposobnosti i svojih čuvenih beseda često je nazivan Novi Zlatousti, a ovu su neke od njegovih misli koje svako treba da pročita:

Ne ponesi se mudrošću. Ni tuđom, jer nije tvoja. Ni svojom, jer čim si se poneo, znači da je nemaš mnogo.
Vera nam treba da bi se mogli nadati, nada da bi mogli živeti, a ljubav da bi mogli kao kulturan narod živeti.
O tri predmeta ne žuri da govoriš: o Bogu - dok je utvrdiš veru u njega; o tuđem grehu - dok se ne setiš svog; o sutrašnjem danu - dok ne svane.
Ako si bogat samo s onim što lopovi mogu ukrasti i moljci pojesti, sa čim ćeš ostati, ako lopovi zbilja ukradu i moljci pojedu?
Nema nijednog trenutka vremena, niti ijednog koraka prostranstva, koji ne daje lekciju čoveku.
Koje su dve zle stvari o kojima ljudi najradije razgovaraju? Tuđi greh i svoja pobeda.
Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom. Ljudi koji ne mogu učestvovati u tuđem bolu, još manje mogu u tuđoj radosti.
Hoćeš li slobodu, onda pokušaj osloboditi se samog sebe.
Staraj se iznad svega, da čistiš sebe od zle volje prema ljudima. Jer, gomilajući zlu volju prema ljudima, gomilaš otrov, koji će tebe, pre ili posle, uništiti kao čoveka.
Bog nije stvorio ljude za pogibiju, nego za spasenje. Ima li baštovana koji, sejući povrće, želi da mu se povrće sasuši i propadne? Jednu želju Bog ima: da se svi ljudi pokaju i od zla povrate.

Autor: redportal.rs

#Episkop Nikolaj

#Nikolaj Velimirović

#Vladika Nikolaj

#srpska pravoslavna crkva

#sveti vladika nikolaj