Današnji Saborni hram Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku, nekada se zvao Bogorodica Gradačka i bio je zadužbina župana Stracimira - brata Stefana Nemanje.
Ne zna se tačno kada je podignut, ali se pretpostavlja da je nikao na najvišem mestu u Čačku (nadmorska visina čak 245 metara) negde između 1179. i 1190. godine.
Prvi pisani izvori o samom hramu nam dolaze iz Studeničkog tipika u kome Bogorodicu Gradačku pominje Sveti Sava. Njen značaj se najlepše ogleda u povelji kralja Stefana Prvovenčanog (ispisanoj na zidu žičkog zvonika), gde se Bogorodica Gradačka izjednačava sa tri najznačajnija manastira: Studenicom, Hilandarom i crkvom Svetog Đorđa u Rasu. Crkva je brzo prerasla u episkopiju, a kasnije od 1454. godine i u mitropoliju.
Međutim nakon dolaska Turaka i opadanja snage srpske države manastir počinje da propada. Posebno kako se sa nadiranjem Osmanlija centri srpske crkve, kulture i stanovništva konstantno pomeraju na sever.
Tokom turske okupacije Čačak je bio važan vojni i administrativni centar, što je dovelo do toga da zadužbina Nemanjića bude pretvorena u džamiju. U izvorima se već od 1560. godine pominje kao carska fehtija, odnosno kao džamija. U narednim godinama dodaće joj i minaret i mekteb.
Nakon velikog rata između Austrije i Turske, Čačak je pripao Austrijskoj carevini. Nakon mira 1718. godine džamija je vraćena u crkvu, ali ne zadugo. Već 1739. i Beogradskim mirom Čačak ponovo postaje turski i hram ponovo postaje džamija.
Nakon Prvog srpskog ustanka crkva je podosta stradala i pretrpela velika oštećenja.
Obnovu je započeo Jovan Obrenović, njenim osvećenjem 1834. godine, kada je i posvećena Vaznesenju Gospodnjem.
Obnova je vršena u više navrata, nakon velikih radova Miloša i Jovana Obrenovića, obnovu je i deceniju kasnije nastavio episkop užički Nikifor Maksimović.
Hram je dobio svoj današnji izgled 1929. godine.
Grupa Cetinjana traži vraćanje manastira nekanonskoj CPC
Srbi lažno optuženi za trovanje u Dečanima
Autor: redportal.rs