Zbog govora velikog vladike veliki broj dobrovoljaca iz Amerike je dolazio na Solunski front

Nakon velikog stradanja i povlačenja preko Albanije, srpska vojska se oporavljala i oporavila na Krfu, pa je u etapama odlazila na Solunski front.

Tok su trajale najveće nedaće za srpski narod u Drugom svetskom ratu, te 1915. godine, srpska vlada je odlučila da pošalje svoj najboljeg govornika u Evropu i Ameriku kako bi govorio o onome što je zadesilo srpski narod.

Bio je to Nikolaj Velimirović, vladika koji je po Americi i Engleskoj držao mnoga predavanja i svuda je govorio o Srbiji i potrebi da se ujedine Južni Sloveni.

Ovi govori su bili i više nego uspešni. Pored ogromne pomoći koju je Srbija počela da dobija sa Zapada, veliki broj dobrovoljaca je odlazio na Solunski front kako bi se priključio u ratu.

Od svih ovih beseda, najupečatljivije je bila održana na Vidovdan 1916. godine u katedrali Svetog pavla u Londonu gde se obratio engleskom kralju i uglednim Englezima:

Došao sam iz Srbije, iz evropske ponoći. Tamo nigde ni zračka svetlosti. Sva je svetlost pobegla sa zemlje na nebo i jedino nam odozgo svetli. Pa ipak, mi nejaki u svemu, sada ovako, jaki smo u nadi i veri, u skoro svanuće dana. Zahvalan sam lordu Arhiepiskopu kenterberijskom, koji mi je omogućio da na sveti Vidovdan, ovog leta Gospodnjeg 1916. godine, u ovoj prekrasnoj crkvi Svetog Pavla, pred njegovim Visočanstvom kraljem Džordžem Petim i najuglednijim Englezima mogu da vam se obratim.
Gospodo i prijatelji! Ceo dan juče proveo sam razgledajući ovaj veličanstveni hram, koji je ponos Engleske i hrišćanstva. Ja sam video da je on sagrađen od najskupocenijeg materijala, donesenog iz raznih krajeva imperije u kojoj sunce ne zalazi. Video sam da je sagrađen od granita i mermera koje su ispirali talasi stotine mora i okeana. I da je ukrašen zlatom i dragim kamenjem, donetim iz najskupocenijih rudnika Evrope i Azije. I uverio sam se da se ovaj hram s pravom ubraja u jedno od arhitektonskih čuda sveta.
No, gospodo i prijatelji! Ja dolazim iz jedne male zemlje na Balkanu u kojoj ima jedan hram, i veći, i lepši, i vredniji, i svetiji od ovog hrama. Taj hram se nalazi u srpskom gradu Nišu i zove se ĆELE KULA. Taj hram je sazidan od lobanja i kostiju mog naroda. Naroda koji pet vekova stoji kao stamena brana azijatskom moru, na južnoj kapiji Evrope. A kad bi sve lobanje i kosti bile uzidane, mogao bi se podići hram trista metara visok, toliko širok i dugačak, i svaki Srbin bi dana, mogao podići ruku i pokazati: Ovo je glava moga dede, moga oca, moga brata, moga komšije, moga prijatelja, kuma. Pet vekova Srbija lobanjama i kostima svojim brani Evropu da bi ona živela srećno. Mi smo tupili našim kostima turske sablje i obarali divlje horde, koje su srljale kao planinski vihor na Evropu. I to, ne za jednu deceniju, niti za jedno stoleće, nego za sva ona stoleća koja leže između Rafaela i Širera. Za sva ona bela i crvena stoleća u kojima je Evropa vršila reformaciju vere, reformaciju nauke, reformaciju politike, reformaciju rada, reformaciju celokupnog života. Rečju, kada je Evropa vršila smelo korigovanje, i bogova i ljudi iz prošlosti, i kada je prolazila kroz jedno čistilište, telesno i duhovno.
Mi smo, kao strpljivi robovi, mi smo se klali sa neprijateljima njenim, braneći ulaz u to čistilište. I drugom rečju, dok je Evropa postajala Evropom, mi smo bili ograda njena, živa i neprobojna ograda, divlje trnje oko pitome ruže. Na Vidovdan 1389. godine srpski knez Lazar, sa svojom hrabrom vojskom, stao je na Kosovu Polju na branik hrišćanske Evrope, i dao život za odbranu hrišćanske kulture. U to vreme Srba je bilo koliko i vas Engleza. Danas ih je deset puta manje.
Gde su? Izginuli braneći Evropu.
Sada je vreme da Evropa Srbiji vrati taj dug.

Postoji čak i audio verzija besede u izvođenju velikog Ljube Tadića:

IZVOR: YT / ПРАВОСЛАВЉЕ - Јована

Autor: Istorijski zabavnik

#Beseda Nikolaja

#Nikolaj Velimirović

#Vladika Nikolaj