20 godina satelitskih snimaka potvrdilo pretpostavku

Led na Antarktiku se topi, ispuštajući u tom procesu mamutske količine vode u mora sveta i uzrokujući sveopšte podizanje nivoa mora. Ali topljenje leda nije tako linearno i koenzistentno kao što se prethodno mislilo. Završnu potvrdu dalo je 20 godina satelitskih podataka.

Analiza, izgrađena na podacima NASA satelita, pokazala je da se antarktički led meri drugačije brzine svake godine - što znači da modeli koje naučnici koriste da bi predvideli rast nivoa mora mogu biti netačni.

Rad je objavljen u časopisu Geophysical Research Letters i predstavljen na sastanku Američke geofizičke unije u decembru. Masivna količina podataka dobijena je preko NASA i GRACE sistema satelita, koji meri promene u svetskim okeanima, vodi na kopnu i ledenim pokrivačima.

Modeli koji predviđaju rast nivoa mora u budućnosti se svi baziraju na pretpostavci o konstantnom ratu procenta istopljenog leda na Antarktiku i Grenlandu. Ali ova analiza je otkrila, budući da se masa leda na Antarktiku menja u zavisnosti od godine i godišnjeg doba, da većina tih projekcija nije osnovana i tačna onoliko koliko se pre mislilo. Velike snežne padavine jedne godine mogu zapravo i povećati procenat leda na Antarktiku. Dok promene u okeanima ili u atmosferi mogu uzrokovati njegov pad.

Ipak, ukupno gledano, nivo leda na Antarktiku je u konstantnom padu, ali promene nikako nisu tako jednosmerne i linijski progresivne kao što se mislilo. Npr. između 2016. i 2018. godine ledeni pokrivač na zapadnom delu Antarktika je zapravo narastao zbog velikih padavina. Tokom istog perioda je na istočnom delu led opao zbog topljenja.

Ceo Antarktik rapidno nestaje, to nije diskutabilno. Problem je reevaluacija predviđanja za smanjivanje leda na polovima i procene rasta nivoa mora u budućnosti. Moramo uračunati nove podatke u to, rezultati nas mogu iznenaditi.

Autor: Laura Arenschield / The Ohio State University / redportal.rs

#Klimatske promene

#LED

#Polovi

#Tpljenje

#antarktik

#klima