Svi se plaše onoga što nije moguće 🤭🤭🤭

Zajednička konstanta koja živi u pozadini svih naučnih dostignuća, godinama pa i decenijama, jeste veliki, ali posve neodređeni - etički strah od tehnologije.

Problem se večito percipira kao iminentan, zbog najrazličitijih medijskih dušebrižnika koji malo-malo pa bivaju zabrinuti za budućnost ljudske rase i katastrofalni uticaj tehnologije na društvo. Nesvesno, ili svesno, preterujući u njenoj "moći" svakom svojom rečenicom. Sve od psihofarmakologije, genetskog inženjeringa, moždanih implanata, veštačke inteligencije, sve je tu na korak od ostvarenja i sa sobom nosi užasne posledice.

A istina je, nažalost, da smo bolno daleko od većine tehnoloških dostignuća oko kojih se ljudi plaše...

Mnogi naučnici sa tugom gledaju na ove pritužbe, jer ih karakterišu kao tzv. "probleme koje bi voleli da imaju". Ti kritičari "supertehnologija" minimalizuju tehnološke prepreke i odaju nepoznavanje suštine materije o kojoj pričaju.

Postoje i mnogi poznati naučnici, poput Elona Maska, koji su, na primer, imali svojih 5 minuta aniti AI aktivizma, ali za njih se ubrzo sazna pozadina njihovog stava. Za Maska se otkrilo da to nije bilo ništa drugo do promocija, da bi se pospešilo ulaganje u njegovu novu AI kompaniju.

Sve ovo zajedno imalo je za posledicu da je javnost stekla posve pogrešnu ideju o nauci koja nije izbalansirana. Ona ide od apsolutne svemoći tehnologije i dečijeg oduševljenja njome, pa sve do tmurne i tamne distopije u kojoj će ljudi biti podeljeni po tehnološkim kastama i gde će sam kraj čovečanstva nastupiti zbog korišćenja "zabranjenih tehnologija".

Evo nekoliko primera "revolucionarnih" tehnologija koje su korišćene nauštrb zabludele javnosti:

1. Kozmetička psihofarmakologija

Kasnih 80-ih farmaceutski gigant Eli Lilly uveo je na tržište antidepresant Prozak (selektivni inhibitor serotonina), koji pomaže u promenama raspoloženja tako što reguliše nivo serotonina u krvi. Кasnije, 1993. godine, psihijatar Piter Krejmer je čak govorio da prozak može da učini mnogo više od lečenja depresije. Može od nas da načini "bolje ljude".

On je tvrdio, takođe, da je prozak početak ere tzv. kozmetičke psihofarmakologije - doba u kojima lek pomaže kako bolesnima tako i zdravima.

Mnogim njegovim slušaocima nije moglo biti manje važno to o čemu on priča. Oni su samo čuli da put do sreće vodi preko prozaka.

Na talasu ove mode prozak je postao jedan od najprodavanijih lekova svih vremena. Uprkos jednom velikom minusu. Sve na čemu je postavljena Krejmerova postavka, a i sam lek prozak, apsolutna je i notorna budalaština.

Još 1996. godine u članku u časopisu Scientific American dokazano da prozak nije ništa efektivniji od prethodnih lekova antidepresiva, koji nisu, sami po sebi, ništa više efektivniji od placeba! 😂

pročitajte još

MOZAK VS. SRCE ⚔⚔⚔

2. Bebe dizajnirane po ukusu roditelja

Genetski inženjering je već decenijama nepresušan izvor najrazličitijih teorija i briga bez osnova. Opet, 80-ih godina genetičari su uspeli da povežu određene gene sa velikim brojem različitih poremećaja: sve od šizofrenije pa do inteligencije. Mnogi su samo pretpostavili da će genetski inženjering (koliko sutra) biti dostupan i da ćemo pomoću njega jednostavno eliminisati sve nepoželjne oblike ponašanja i dodati one dobre. Kao kada birate mleko u supermarketu.

Sve je dobilo novu dimenziju nerazumevanja lansiranjem Human Genome Project 1990. godine. Posle ovoga je ogroman broj ljudi jednostavno i neoborivo bio ubeđen da će moći da dizajniraju svoje dete - od glave do pete. 😂

Naravno, nedugo potom počeli su i prvi pozivi na pažnju i moralni saveti usled rizika da se čovečanstvo podeli na superpametne dizajnirane bebe i organske ostale.

Naravno, realnost je daleko od ovoga. Od 1990. u SAD je odobreno samo 9 genskih terapija, i to sve one koje ciljaju fizičke tegobe i one koje se tiču različitih deficijencija u organizmu. Sve ostalo, kao genske terapije za šizofreniju ili bipolarni poremećaj, ostaju u rangu čiste hipoteze. A još dalje od toga, u rangu fantastike, jesu genetsko poboljšanje inteligencije i drugih kognitivnih sposobnosti.

3. Moždani čipovi

Moždani čip je parče hardvera vezano direktno za tkivo u vašem mozgu, koje ima sposobnost da prima i odašilje signale i vaše misli. Uopšteno gledano, takvi implanti bi mogli da nam zaista povećaju kapacitete rada mozga, pa stoga i uma i ponašanja. Od 60-ih mnogi su u tome videli kraj ratova, kriminala i generalno svih sociodruštvenih problema. Sa druge strane, odmah je nastao čitav smer boraca protiv tehnologije, koji u tome vide samo put ka tiraniji, gde će jedna osoba/organizacija moći da nam kontroliše mozak i čita misli! 😱

Nažalost, da bi ovo bilo moguće, prva stvar koju naučnici moraju da urade jeste da dekodiraju "moždani softver", odnosno neuralni kod - najteži i najmisteriozniji problem u nauci. Toliko misteriozan i čudan da što više znamo, to manje razumemo kako radi. Tako da mogućnost insta učenja ili dopisivanja sa simpatijom u mozgu je daaleeeko od realnosti.

Pored ovih navedenih, postoji i mnooogo još drugih "problema". Kao što su "problem" besmrtnosti, kojim bismo uništili Zemlju jer na njoj ne bi više bilo mesta za nas. Pa onda problem "digitalizacije svesti" - gde bi, ako ih sve pošaljemo na jedno mesto, postali jedno i time uništili individualnost (BORGOVI u StarTreku 😂). I onih "čudnih", poput problema šta ako superinteligentni seks-roboti razviju svest? Onda im moramo dati prava, uključujući i pravo da ne žele seks 🤭.

Zašto je ovakvo stanje stvari u javnosti širom sveta, niko nema objašnjenje. Mnogi to baziraju na neobrazovanosti, dok drugi krive masovnost informacija koja guši njihov kvalitet. Kako god, rešavanje nepostojećih problema i spasavanje čovečanstva od tehnologija koje su stotinama godina daleko će i dalje biti omiljeni hobi hiljadama ljudi. 💗

pročitajte još

Ostrvo hobita 💗

Autor: John Horgan / redportal.rs

#Nauka

#Zablude

#tehnologija

#zanimljivo