Mala vest 1958. dovela je do moderne verzije mitskog divljeg čoveka

Novinar Andrija Đenzoli iz časopisa Humboldt Times je 1958. godine istakao zabavno, mada sumnjivo pismo čitaoca o sekačima u severnoj Kaliforniji koji su otkrili misteriozno velike otiske stopala. "Možda imamo rođaka gnusnog snežaka sa Himalaja", šaljivo je napisao Genzoli u svojoj kolumni 21. septembra uz pismo.

Kasnije je Đenzoli rekao da je jednostavno mislio da su misteriozni otisci stopala bili samo "dobra priča za nedeljno jutro." Ali na njegovo iznenađenje, to je zaista fasciniralo čitaoce. Kao odgovor, Đenzoli i kolegica Humboldt Times, Beti Alen, objavili su naknadne članke o otiscima stopala, prijavljujući ime koje su drvoseče nadenule takozvanom stvorenju koje je ostavilo tragove - Big Foot. I tako se rodila legenda.

Postoje razni mitovi o divljim ljudima iz celog sveta. Savremeni američki koncept Bigfuta može se sasvim direktno pratiti do priča o Humboldt Timesu iz 1958. godine.

Ljudi se kasnije vrate i kopaju po starim novinama i ostalom i pronalaze razbacane izveštaje o divljem čoveku ovde, divljem čoveku tamo. Ali to se ne postaje opšta rasprava sve do 50 -ih.

Foto: Wikipedia.org

Iako su drvoseče za vandalizam krivile Bigfuta, Alen je mislila da većina njih zaista nije verovala u to stvorenje. Činilo joj se da samo prenose priče sa "legendarnim ukusom". Ipak, priča se proširila po novinama širom zemlje, a TV emisija Istina ili posledice ponudila je 1.000 dolara svima koji bi mogli da dokažu postojanje Bigfuta.

Ko pravi ogromne staze od 16 inča u blizini Bluff Creeka? Đenzoli je tog oktobra napisao u jednoj od svojih kolumni. "Da li su tragovi ljudska podvala? Ili su to stvarni tragovi ogromnog, ali bezazlenog divljeg čoveka, koji putuje kroz divljinu? Može li ovo biti neka životinja legendarne veličine?".

Jednom kada je Bigfutova priča izašla u javnost, postala je lik u muškim avanturističkim časopisima i jeftinim trgovinskim romanima. U tim pričama, on je - jer je Bigfut definitivno bio "on" - bio iskonsko, opasno stvorenje iz prošlosti koje se vrebalo u modernoj divljini. Do 1970-ih pseudo-dokumentarci su istraživali njegovo postojanje, a filmovi su ga prikazivali kao seksualnog grabežljivca.

Tokom ’80 -ih je Bigfut pokazao svoju mekšu stranu. Postao je povezan sa zaštitom okoline i simbolom divljine koju moramo da očuvamo. Jedan od velikih primera je film  Harry and the Hendersons iz 1987. godine, koji je Bigfуta prikazao kao prijateljsko, neshvaćeno stvorenje kojem je potrebna zaštita od Džona Litgova i njegove porodice.

Kao što niko zaista ne treba da objašnjava da su likovi koji se pretvore u vukove tokom punog meseca vukodlaci, niko ne treba da objašnjava ko bi bio dlakavi čovek-majmun koji izlazi iz šume.To je samo nešto na šta se lako pozvati. To bi bio Bigfut.

Autor: redportal.rs

#Bigfut

#Bigoot

#legenda

#mit