Majka kaže da su uglavnom oni tešili druge

Lidija Aleksić iz Beograda pre 18 godina dobila je drugo dete - sina Luku. On je rođen bez ikakvih komplikacija i iz uredne trudnoće. Nijedan snimak ultrazvuka nije ukazivao na to da sa njim nešto neće biti u redu, ali samo nekoliko sati nakon rođenja stigla je prva neprijatna vest, prenosi Blic.

Lidija je za Prvu rekla kako je ultrazvuk urađen dan pred porođaj bio uredan, ali da bi verovatno psihički bila spremnija da je znala šta se dešava:

Porodila sam se relativno lako, već smo bili u sobi i onda su Luku odveli na pregled i došle su sestre po mene i pitale: - Majka, je l' možete da dođete? Mene je nešto preseklo u stomaku, ali iskreno nisam ni znala da je to moguće da se desi. Doktorka ga je stavila na pult i pitala me da li sam videla to što mi pokazuje, raširila mu je kapke, a unutra nije bilo ničega. Cela ona bolnica mi se zavrtela oko glave. Taj dan i noć... Doktorka koja mi je vodila trudnoću bila je u šoku, na ultrazvuku ništa nije moglo da se vidi.

Porodici je objašnjeno kako je u 2. nedelji embrionog začeća spoljni agens napao tkivo iz kojeg izrastaju očne jabučice.

Luka je nastavio normalno da se razvija, počeo da govori prve reči, a onda je sve stalo. Prestao je da spava, govori i jede. Sa 2 godine postavljena je dijagnoza - višestruka ometenost u razvoju.

Lidija osim Luke ima i 2 ćerke: Kjaru (16) i Jovanu (29), koje su uvek tu za brata i majci su velika podrška, pogotovo nakon što je Lidija prošle godine ostala bez muža. Lidija kaže:

Prosto morate da budete takvi. Svi mi roditelji, ja mislim, dece sa raznim problemima smo takvi - jači od svega. Posebno, eto, pre 5 meseci sam ostala bez supruga, koji je bio i meni i deci velika podrška, tako da sam sad sama. Borimo se kako znamo i umemo. Nije lako, posebno kada Luka ne ide u školu, ali biće lakše i drugačije kada krene.

Lidija je do Lukine 5. godine bila na bolovanju, a onda se vratila poslu administrativnog radnika. Sve vreme je imala punu podršku šefa.

Samo prihvatanje ovakve situacije nije lako, ali porodica Aleksić uspela je da pronađe snagu i prebrodi sve nedaće. Hrabra majka govori:

Vi nemate vremena za depresiju, gledate kako ćete dalje. Verujte da se više okolina zabrinula, dete već ima 2-3 godine, oni isto pitanje. Tako da smo mi uglavnom tešili druge. Kad se Luka rodio, naš kum je došao, nazdravio i rekao: 'Bog ne daje svakome ovakvo dete', tako da ja mislim da imam snagu da ovo iznesem. Normalno se ponašamo, živimo, ne krijemo dete, jer ima i toga. Svuda idemo, čak i kad sam svesna da će doći do neke gluposti, izborimo se sa svačim. Jedni iz drugih crpimo valjda snagu.

Kaže da je trenutno njena najveća briga da Luka ne ostane van sistema, odnosno da posle završene škole može da ga upiše u boravak.

Da znam da je njemu ispunjen dan, da je meni i da skupljamo snagu jedni za druge, za to popodne da možemo da ga provedemo kao porodica. On ume da pokaže i kada je ljut, ume da bude i nežan i stvarno mu malo treba da bude srećan i zadovoljan.

Lidija je pokušala i da ohrabri i posavetuje sve roditelje koji se suočavaju sa sličnim problemima:

Da se drže zajedno i prate svoju intuiciju i iskoriste najbolje od života što im je dato. 💗

Posle Luke Aleksića, rođeno je još nekoliko dece slične dijagnoze u Ivanjici, Lazarevcu i na Kosovu.

IZVOR: FB / 150 minuta

Autor: blic.rs / redportal.rs

#Lidija Aleksić

#Luka Aleksić

#beograd

#dete

#sudbine