Cayetano Santos Godino (1896ā1944) bio je jedan od najokrutnijih serijskih ubica u argentinskoj istoriji. Podmetnuo je brojne požare, muÄio svaku životinju koja bi mu dopala u ruke te na okrutan naÄin ubio Äetvoro dece ā sve to do Å”esnaestog roÄendana! "El Petiso Orejudoā (āPatuljak velikih uÅ”ijuā), kako su ga lokalni mediji prozvali nakon Å”to su njegovi straviÄni zloÄini otkriveni, dobrim je delom bio produkt svoga nesreÄnog detinjstva.
Odrastao je u Buenos Airesu, kao najstarije od osmoro dece nasilnih alkoholiÄara. Otac, koji je bolovao od sifilisa, preneo je tu bolest na deÄaka kad je ovaj doÅ”ao na svet, Å”to ga je uÄinilo kržljavim i slabaÅ”nim. Dok ga je majka uglavnom ignorisala te, s vremena na vreme, āpoÄastilaā pokojim Å”amarom, otac se na njemu svakodnevno iživljavao, koristeÄi se Å”tapom ili debelim kožnim remenom. Kad je ojaÄao, deÄak se iz žrtve polagano poÄeo pretvarati u krvnika. Dve stavke, toliko Äeste u biografijama serijskih ubica, kod njega su bile prisutne i pre nego Å”to je krenuo u Å”kolu: piromanija i zlostavljanje životinja. Palio je smeÄe i grmlje diljem rodnoga grada: kako Äe kasnije priznati, uzbuÄivalo ga je gledati kako se vatrogasci bore s vatrom i maÅ”tati kako Äe ih ona progutati. Rezao je pticama krila i razbijao glave maÄkama, a na dvonoÅ”ce, dakako slabije od sebe, prebacio se u prvome razredu osnovne Å”kole.
Kao sedmogodiÅ”njak, premlatio je sitnog Miguela de Paolija, koji joÅ” nije bio navrÅ”io treÄu, te ga je bacio u jarak. SreÄom, na nedelu ga je uhvatio policajac, koji je obojicu deÄaka odveo u policijsku stanicu te pozvao njihove majke da doÄu po njih. Naredne godine, kroz Å”ake je propustio devojÄicu Anu Neri, nakon Äega joj je zadao nekoliko snažnih udaraca kamenom. Tom prilikom je uhapÅ”en je ali je, kao maloletnik, istog dana puÅ”ten na slobodu.
Život je prvi put uzeo kao desetogodiÅ”njak, no policija Äe za taj zloÄin doznati tek godinama kasnije, kad Godino bude priznavao ostala ubistva. Žrtvu, trogodiÅ”nju Mariju Rosu Face, oteo je na igraliÅ”tu te ju je odveo na neku pustu poljanu. PokuÅ”ao ju je zadaviti, no malena se toliko otimala da je odustao od prvotnog plana i na licu mesta stvorio novi, joÅ” monstruozniji: nesretnicu je živu zakopao u jarak! Kako bi prikrio tragove sveže zemlje, preko njena groba je razbacao smeÄe i utabao ga nogama, Å”to je bila neverovatna kriminalistiÄka sofisticiranost za jedno dete. Kad budu doznali za ovaj zloÄin, policajci Äe pokuÅ”ati pronaÄi devojÄiÄino telo, no otkriÄe kako je na mestu koje im je ubica detaljno opisao u meÄuvremenu podignuta zgrada.
Kad su roditelji otkrili njegovu sklonost kompulzivnom masturbiranju, prijavili su ga policiji ā u ono vreme, smatralo se to kriviÄnim delom. ZavrÅ”io je u zatvoru a kad se, nakon dva meseca, naÅ”ao na slobodi, ono malo zdravog razuma Å”to ga je imao do kraja se rasplinulo. Njegovo ludilo do vrhunca se rasplamsalo 1912. godine. U januaru telo njegove žrtve, trinaestogodiÅ”njeg Artura Laurone, pronaÄeno je u napuÅ”tenoj kuÄi, teÅ”ko izobliÄeno. Mesec i pol dana kasnije, maloletni monstrum zapalio je haljinicu petogodiÅ”nje Reyne Vainicoff, koja je, u straviÄnim bolovima, skonÄala u bolnici nekoliko dana kasnije. U novembru te godine uhapÅ”en je zbog pokuÅ”aja ubistva osmogodiÅ”njeg Roberta Russa, no puÅ”ten je na slobodu do suÄenja. Bila je to golema greÅ”ka: dok nije konaÄno zavrÅ”io iza reÅ”etki, uspeo je podmetnuti joÅ” niz požara, fiziÄki ozlediti dve devojÄice i ubiti trogodiÅ”njeg Jesualda Giordana.
Sirotog deÄaka, svoga suseda, namamio je slatkiÅ”ima te odveo u obližnju napuÅ”tenu kuÄu. Kako ga nije uspeo zadaviti, sputao mu je ruke remenom, a potom ga divljaÄki izmlatio. Ostavio ga je ležati na podu ā izmrcvarenog ali joÅ” uvek živog ā te izaÅ”ao na ulicu, kako bi potražio kamen ili neki drugi sliÄan predmet kojim bi mu zadao zavrÅ”ni udarac. Jezivom ironijom sudbine, naletio je na deÄakova oca, koji ga je tražio po okolini. - Nisam video Jesualda, valjda se negdje zaigrao - odgovorio je na pitanje zabrinutog roditelja. Ne sluteÄi da se njegovo voljeno dete nalazi samo nekoliko koraka dalje, gospodin Giordano zahvalio je njegovom otmiÄaru i udaljio se. Nakon nekoliko minuta, Godino se vratio do svoje žrtve, sa Å”irokim osmehom na licu i golemim Äavlom u rukama. Uistinu se nadamo da je deÄak bio u nesvesti kad mu je ubica zabio taj Äavao u glavuā¦
Äetvrtog decembra 1912. godine, Godino je napokon uhapÅ”en, a teroru nad Buenos Airesom doÅ”ao je kraj. Äim je doÅ”ao u policijsku stanicu, raspriÄao se o svojim zloÄinima, uživajuÄi u Å”okiranim pogledima dok je prepriÄavao jezive detalje. Na suÄenju, proglaÅ”en je neuuraÄunljivim te je, umesto u zatvoru, doživotno zavrÅ”io u ludnici. Poslednjih deset godina života nije primio ni jednog posetioca.
HOROR: U CENTRU BEOGRADA pronaÄeno TELO muÅ”karca!
HOROR: U CENTRU BEOGRADA pronaÄeno TELO muÅ”karca!
Autor: Povijest