Šta je to što čini genija?

U muzeju Miter u Filadelfiji izložen je čitav niz neobičnih medicinskih uzoraka. Predmet koji ih fascinira jeste mala drvena kutija s 46 mikroskopskih stakalaca, a na svakom se nalazi tanki komadić mozga Alberta Ajnštajna. 

Ajnštajn je uveo revoluciju u naše razumevanje osnovnih zakona svemira. Ali naše razumevanje načina funkcionisanja umova poput njegovog i dalje je potpuno nejasno. Po čemu su se njegovi misaoni procesi, sposobnosti njegovog mozga razlikovale od sposobnosti njegovih "samo" izuzetnih kolega? Šta je to što čini genija?

Filozofi već dugo razmišljaju o korenima genijalnosti. Stari grčki mislioci verovali su da je u pitanju crna žuč – jedna od četiri telesne tečnosti u koju je verovao Hipokrat – a koju su u izobilju navodno imali pesnici, filozofi i druge izuzetne duše s "uzvišenim darom". Frenolozi su genijalnost tražili u kvrgama na glavi; kraniognomičari su skupljali lobanje uključujući i Kantovu, te ih bušili, merili i vagali.

Niko od njih nije otkrio nijedan izvor genijalnosti, i nije verovatno da će nešto takvo ikada biti pronađeno. Genijalnost je previše neuhvatljiva, previše subjektivna, previše vezana uz sud istorije da bi se tek tako mogla prepoznati. Osim toga, potrebno je u najvećoj meri pojednostaviti veliki broj izraženih osobina kod nekog pojedinca. Umesto toga, možemo pokušati da je shvatimo odgonetanjem složenih i zamršenih svojstava poput inteligencije, kreativnosti, istrajnosti, pa i sreće – da ih navedemo tek nekoliko – koja zajedno stvaraju osobu sposobnu da menja svet.

Inteligencija se često smatra uobičajenim merilom genijalnosti, merljivom osobinom koja omogućava izuzetna postignuća. Luis Terman, psiholog s Univerziteta Stanford koji je učestvovao u uvođenju testa inteligencije, verovao je da bi test koji može da izmeri inteligenciju mogao da otkrije i genija. Dvadesetih godina prošlog veka počeo je da prati više od 1.500 kalifornijskih učenika s količnikom inteligencije većim od 140 (što je prag koji je on označio kao "skoro genijalan ili genijalan") da bi video kako će se snaći u životu i kakvi će biti u poređenju s drugom decom.

Terman i njegovi saradnici otkriće, međutim, da ogromna inteligencija sama po sebi ne jemči ogromna postignuća. Jedan broj učesnika teško se probijao kroz život, uprkos izuzetno visokom količniku inteligencije.

Veliki pomaci u nauci ne bi bili mogući bez kreativnosti, sastavnog dela genijalnosti koji Terman nije mogao da izmeri. Jedan od znakova kreativnosti jeste sposobnost povezivanja prividno različitih pojmova. Bogatija komunikacija između različitih područja mozga može da omogući takve intuitivne skokove.

Dok neurolozi pokušavaju da shvate kako mozak podstiče razvoj misaonog procesa potrebnog za promenu obrasca, drugi naučnici muku muče s pitanjem kada i iz čega se ta sposobnost razvija. Da li se geniji rađaju ili se stvaraju? 

Mnogo godina traganja za određenim genima inteligencije pokazalo besplodnom. Međutim, nedavno su genetske studije postale dovoljno velike i moćne da identifikuju barem neke od genetskih osnova IQ. Iako svaki gen povezan sa inteligencijom izolovano ima samo minimalan efekat, kombinovani efekat do sada identifikovanih 500 gena je prilično značajan.

Dakle, geni jesu bitni, ali oni sigurno nisu presudni. Genetika nam daje nacrt, ona ​​postavlja granice. Ali okruženje je ono koje određuje gde će se u tim granicama čovek razvijati.

 Za stvaranje genija potrebna je i podsticajna okolina. Podsticaj mogu da pruže društveni i kulturni uticaji; u određenim trenucima i na određenim mestima u istoriji pojavljuje se veći broj genija: u Bagdadu tokom zlatnog doba islama, u Kalkuti za vreme Bengalske renesanse, u Silicijumskoj dolini danas.

Svejedno, prirodni dar i podsticajna okolina ne moraju nužno da proizvedu genija ukoliko nekome nedostaju motivacija i upornost. Na kraju, ima tu i sreće kada se sudare perspektivnost i povoljna prilika.

Autor: redportal.rs

#albert ajnštajn

#genijalnost

#inteligencija