U tradicionalnom društvu tadašnje Srbije, bila je uzor smerne supruge i majke. Velika dobrotvorka, aktivna u humanitarnim organizacijama, brzo je osvojila srca Srba.

Marija Karađorđević je bila ćerka rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna (1865—1927) i rumunske kraljice Marije (1875—1938), princeze od Velike Britanije i Irske, sinovice engleskog kralja Edvarda VII i unuke kraljice Viktorije.

Bila je veoma obrazovana. Pored rumunskog govorila je engleski, nemački i francuski, a vrlo brzo je savladala i jezik svoje nove domovine, srpski. Pre udaje imala je titulu princeze od Rumunije. A kao praunuka kraljice Viktorije bila je u rodbinskim odnosima sa svim evropskim kraljevskim kućama.

8. juna 1922. godine u Beogradu udala se za jugoslovenskog kralja ujedinitelja – Aleksandra Karađorđevića.

Kažu da je omiljenost u narodu počela da stiče i pre samog venčanja, kada je sa balkona Starog dvora, nakon što je prvi put došla u našu zemlju, okupljene pozdravila rekavši: Ja vam od srca blagodarim!

Kraljica Marija i kralj Aleksandar uskoro su postali uzor za sve evropske kraljevske parove. Živeli su skladno i povučeno, a brak je krunisan trojicom sinova – Petrom, Tomislavom i Andrejem.

Sreću kraljice Marije pomutila su dva događaja. Prvi se dogodio jednog oktobarskog dana 1934. godine kada je u atentatu u Marseju ubijen kralj Aleksandar.

Kraljica je dostojanstveno i nemo podnosila svoju bol postavši sa 34 godine udovica sa tri sina, od kojih je najstariji imao 11 i trebalo je da postane kralj.

Kraljica je sklopila oči i uzdahnula. Nije plakala. Posle lake nesvestice i uzetih kapljica za smirenje, odlučno je rekla: Umro je na dužnosti, a to je smrt koje je on dostojan – piše u izveštaju koji je francuskoj vladi tog dana podneo komandant lionske policije koji je kraljici Mariji saopštio da je na njenog supruga izvršen atentat.

Drugi događaj koji je nepovratno izmeni život „narodne kraljice“ bio je početak Drugog svetskog rata i odlazak iz Jugoslavije. Kako je istorija pokazala, taj odlazak je bio – zauvek!

U ratnim godinama, za kraljicu Mariju čulo je malo ljudi u okupiranoj zemlji. A ipak, ona je neumorno radila za njih – preko Komiteta Crvenog krsta, do kraja 1943. godine zarobljenicima u logorima širom zaraćene Evrope upućeno je oko 7,5 miliona kilograma pošiljki, od čega oko 5,5 miliona kilograma hrane.

Kraljica Marija umrla je u 61. godini. Opelo joj je po pravoslavnim običajima služeno u hramu Svetog Save u Londonu, koji je ona podigla. Sahranjena je u Vindzoru, blizu groba engleske kraljice Viktorije, svoje prebake.

Autor: RedPortal