Devet tomova posvećeno svemu od prirode do istorije ratovanja ✒📜

Herodot je bio strogrčki istoričar rođen oko 484. godine pre nove ere. Poreklom je iz grada Halikarnasa (današnji Bodrum u Turskoj) u Kariji, region u jugoistočnoj Maloj Aziji. Iako nam je veliki deo njegovog života nepoznat, znamo pomalo o njegovom poreklu i o tome kako je poneo jedan od najimpresivnijih epiteta ikada - OTAC ISTORIJE.

POREKLO

Iako je Halikarsnas grad (polis) koji su osnovali stari Grci, Karia je bila odvojeni region od grčkih gradova državica. Posedovao je svoj dijalekt, svoju kulturu i svoju vladu. Verovatno je da je Herodot bio i karijskog porekla pored grčkog. Možda je upravo ovo mešano poreklo i podstaklo u njemu interesovanje za istoriju naroda i sveta. 😀

Kasnije u svom životu, Herodot se preselio i grad Thurii u južnoj Italiji (tzv Magna Geacia, u prevodu Velika Grčka), gde je i preminuo oko 420. godine p. n. e.

KAPITALNO DELO "ISTORIJE"

Herodot je napisao svoje najpoznatije delo negde u drugom delu 5. veka p. n. e. Delo Istorije predstavlja prvu kompilaciju istorijskih narativa, koja opisuje više različitih događaja, uključujući i Jonski ustanak (499, godine p. n. e.) pa sve do opisa Skita nomada koji žive u Azijskim stepama.

Na početku knjige, koja je serija od 9 tomova, Herodot piše:

Ovo je zapis interesovanja Herodota od Halikarnasa, tako da se stvari koje učinio i načinio čovek ne zaborave u magli vremena, i da velika i slavna dela, kako Helena (Grka) tako i varvara, budu upamćena u svoj svojoj slavi.

Pored ovog uvoda, dodao je takođe da mu je bila želja da objasni zašto su Grci i Persijanci zaratili između 490. godine i 479. godine p. n. e. Ipak, i pored toga što je naveo, njegov opus se dotakao apsolutno svega.

Reč kojom je Herodot opisao svoj rad je historia, koja je od tog vremena (kako su vekovi prolazili) počela da označava istoriju pod onim kontekstom koji je i mi smatramo danas.

Iako Herodot istražuje događaje u prošlosti i daje nam svoj narativ o njima, on radi daleko više od toga. On nam pruža dugačka i detaljna objašnjenja o društvenim i religioznim običajima drugih naroda (što je domen discipline etnografije), o svetskim čudima koja su nastala ljudskom rukom (Vavilon, piramide u Gizi) i informacije o prirodi (godišnje plavljenje Nila).

Pride, Herodot nikada ne tvrdi da je lično bio svedok velikih događaja o kojima govori. Činjenica je da je putovao širom sveta, razgovarao sa lokalcima i da je postavljao gomilu pitanja gde god da se nalazio. Upravo na ovaj način je prikupio blago informacija koje je izložio u svojim Istorijama.

DA LI SE HERODOTU MOŽE VEROVATI?

I njegovi savremenici i današnji istoričari, jasno tvrde da se Herodotu ne može verovati na reč. Antički geograf Strabon (63. godina p. n. e. - 42. godina n. e.) da postoji mnogo besmislica kod Herodota. Pride, iako je Ciceron (106. godine p. n. e. - 43. godine p. n. e.) bio taj koji je i nadenuo prefiks otac istorije Herodotu, i sam je naveo da u njegovim zapisima ima podosta tzv. "lovačkih priča".

Istina, u mnogim njegovim zapisima ima dosta stvari koje nedvosmisleno možemo okarakterisati kao netačne, kao i mnoge koje su domen mita i fantastike - ali to je jer su njegove metode rada potpuno drugačije od onih današnjih i to ne znači da je lažov. On je zapravio bio nepristrasan u svom sakupljanju podataka, bilo činjenica bilo priča ili mitova, i davao je sve od sebe da ih sakupi direktno sa izvora i u što većem broju. Mišljenja da je Herodot pisao izmišljotine, bazirana su na nerazumevanju njegovog pristupa i ciljeva.

Njega je interesovala istina, ali je takođe i bio svestan koliko je ona i sama po sebi komplikovana i kompleksna.

HERODOTOVO MESTO U ISTORIJI

Jedno od glavnih osobina Herodotovog pisanja je to da se ono slobodno upušta u istraživanje različitih priča daleko od glavne teme Istorija. Čitanje Herodota zahteva strpljenje, nekima se stvara osećaj da je potrebno previše vremena pre no što se stigne do poente. Ali većina naučnika danas se slaže da sve te česte digresije imaju svoju ulogu - one sve pomažu u objašnjavanju događaja, upotpunjuju ga sa svih strana i daju punu sliku.

Veliki deo njegovih zapisa o Grčko-persijskom ratu je veoma dramatičan i nadasve zabavan. Jedni od najpoznatijih delova Istorije uključuju povratak atinskog hoplita sa bitke na Maratonu (odakle nam je i maratonska trka), kao i zapis o herojskoj pogibiji Spartanaca kod Termopila. Herodotovi zapisi ovih istorijskih događaja su najstariji pisani izvori koje mi posedujemo o njima.

I na kraju ostaje da damo odgovor, da li on zaslužuje epitet otac istorije? Njegovo delo je u najvećem procenti jasan istorijski izvor, ali mora se i uzeti u obzir da u njegovo vreme nije postojalo ništa slično istoriji na osnovu koje bi ga mi merili. Samo u tome, što je sebi zadao zadatak da upamti, objasni i napiše istoriju sveta je dovoljno da kažemo da je zaslužio svoj epitet.

Autor: redportal.rs

#5. vek

#9 tomova

#Epitet

#Halikarnas

#Herodot

#Historija

#Istoričar

#Kareja

#Magna Graecia

#Otac Istorije

#Prvi istoričar

#Sparta

#atina

#istorija

#knjiga

#naučnici

#persija