Život ne daje svima dobre karte, ali bitno je kako igrate, ponekad i bukvalno

U jesen davne 1882. godine rođena je devojčica koja će u velikoj meri uticati na emancipaciju žena u Srbiji i kasnije, Jugoslaviji. Rođena kao Marija (kasnije će joj zbog prezimena svi znati kao Magu) Magazinović, devojčica iz skromne krojačke porodice će rano pokazati visok stepen inteligencije i interesovanja za umetnost.

Sticaj srećnih okolnosti je hteo da 1896. njen otac dobije posao u Narodnom pozorištu u Beogradu, tako da Maga dolazi u neposredan dodir sa visokom kulturom, tako da nedelje provodi pevajući u horu Obilić. Dve godine kasnije upisuje Filozofski fakultet kao vanredna studentkinja, dok joj nije odobren status redovnog studenta 1902, tako da uspeva i da diplomira 1904.

Treba imati u vidu da to nije bila obična birokratska procedura, budući da žene na prelasku vekova nisu mogle da imaju status redovnih studentkinja. Za to se svojim studiranjem izborila upravo Maga. Iz istog razloga je upisala i Pravni fakultet u to vreme, ispisavši se odmah pošto je i taj fakultet i ženama odobrio redovno studiranje.

Foto: knjizenstvo.etf.bg.ac.rs/Lončarević

U isto vreme na Filozofskom fakultetu otvara Klub studentkinja, u kom je zajedno sa ostalim članicama prevodila tekstove Klare Cetkin, Lili Braun i Elen Kej. Tada Beograd posećuju svetski poznate feminističke aktivistkinje, poput Kete Širmaher, Kate Muhaelis, ali i čitavog niza engleskih sifražetkinja.

Kako nije dolazila iz materijalno obezbeđene porodice, Maga sve vreme studiranja ujedno radi razne poslove kako bi se izdržavala, tako da radi kao praktikantkinja u Narodnoj biblioteci, predavač na Višoj ženskoj školi, ali piše i za Politiku, gde uređuje i piše za rubriku Ženski svet i uređuje Feljton. Zanimljivost je da je Maga zapravo bila i prva žena novinar u Politici. Iz tog perioda je ostala anegdota kad joj je Vladislav Ribnikar rekao jednom prilikom, da će njen feminizam nestati onog trenutka kad se uda.

Sav taj feminizam će splasnuti kada budeš satima stajala ispred šporeta da bi mužu skuvala ručak - govorio joj je on.

Ipak, prema sopstvenim rečima u redakciji nije imala neprijatna iskustva osim ovakvih zadirkivanja, tako da je pored Milice Jakovljević (poznatije kao Mir-Jam) i Dese Glišić, uvrštena u 100 najznačajnijih srpskih novinara u monografiji Dva veka srpskog novinarstva (1791-1991).

Prelomne, 1909. godine, Maga putuje u Minhen (s namerom da doktorira), gde dolazi u direktan kontakt sa modernim plesom, tom novom formom koja je tih godina tresla svet. Tokom boravka u Nemačkoj posećuje i uči se u školama Maksa Rajnharta i Izadore Dankan. Tada i shvata da je za tako nečim i tragala sve vreme, shvativši da za nju nije klasičan ples, već igra slobodnog stila kojom se mogu pokazati skriveni delovi ličnosti.

Vraća se u Srbiju po izbijanju Prvog balkanskog rata 1913. godine, gde postaje bolničarka, ali nastavlja sa pisanjem i svoja iskustva iz rata objavljuje u autobiografiji Moj život. Ubrzo izbija i Prvi svetski rat, a na njegovom samom početku se udaje za Gerharda Gazemana, Nemca i slaviste koji je pre početka borbi prešao u Srbiju kako bi se pridružio srpskoj vojsci, tako da se s njom povlači preko Albanije.

Za vreme ovog rata Maga prolazi najteže trenutke, budući da joj braća ginu na frontu, majka umire, a takođe i njen jednogodišnji sin kog je dobila 1915. godine. Međutim, brzo se seli za Švajcarsku gde 1917. rađa ćerku Rajnu, istovremeno se rastavši od Gazemana. Konačno, 1918. se vraća u Beograd u kom ostaje do svoje smrti 1968. godine.

Po povratku u Srbiju zajedno sa Zorom Pricom otvara školu za ritmičku gimnastiku, koja će postojati 3 i po decenije i koja će iznedriti ogroman broj plesačica. Na najbolji način koristeći i primenjujući sva teorijska i praktična znanja iz slobodne forme plesa koje je stekla u Nemačkoj, Maga do penzionisanja 1941. godine značajno utiče na umetnički život u Srbiji i Jugoslaviji, a posebno se ističe kao kreator baleta koji su inspirisani ženskim likovima iz narodne poezije, kao što su Jelisavka, Majka Obilića, Molitva Kosovke Devojke i Smrt Majke Jugovića.

Po završetku Drugog svetskog rata se zapošljava u društvu Abrašević, gde vodi folklornu sekciju, predavajući folklor, ritmiku i istoriju igre u baletskoj školi. Pored brojnih članaka objavila je knjige Telesna kultura kao znanje i umetnost (1932), Vežbe i studije iz savremene gimnastike, plastike, ritmike i baleta (1932), Istorija igre (1951) i već pomenutu autobiografiju Moj život, koja je objavljena tek 2000.

Zaveštanje Mage Magazinović svakako živi i danas, i to u obliku mnogih škola za igru i balet koja nose njeno ime ili se pozivaju na njenu metodologiju i postavke.

IZVOR: YT / RTS Prikazuje

Autor: Marko Radovanović

#maga magazinović

#marija maga magazinović