Đilas je rekao da ga proglašavaju revizionistom, špijunom i stranim agentom, i da se baca sumnja da ima nameru da svrgne i preuzme vlast. ☝

Treći (vanredni) plenum CK SKJ, sazvan radi pretresanja slučaja Milovana Đilasa, juče (17. januar 1954.) završio je rad. U uvodnoj reči Josipa Broza Tita, referatu Edvarda Kardelja i opsežnoj diskusiji data je ocena Đilasovih stavova, koje je on izneo u svojim članicima objavljenim u Borbi od 11. oktobra 1953. do 7. januara 1954. godine u januarskom broju časopisa Nova misao. Đilas je isključen iz CKJ i kažnjen poslednjom opomenom.

Milovana Đilasa na plenumu branio je jedino Vladimir Dedijer. On je rekao:

Na naslovnoj stranici časopisa Nova misao u kome je objavljen Đilasov tekst Anatomija jednog morala stoji i moje ime. Objavljivanje tog članka nanelo je štetu našoj zemlji, naročito u inostranstvu. Prema tome, svaki kamen koji pada na Đilasovu glavu, ja osećam kao udarac po svojoj sopstvenoj. Dedijer je rekao da mu teško pada to što je doveden u stanje da je izdajnik svoje zemlje i da ne voli druga Tita. Tako sam se osećao sve do pre dva dana. Tad me je Tito pozvao da dođem do njega i da ga vidim. Njega sam zatekao u isto tako duševnim mukama. On me je mirno i očinski pustio da se izjadam, poštujući moje pravo da kažem šta mislim. Nijednog trenutka nije me stavio u dilemu da li sam za njeg ili protiv njega. 🙄

Dedijer je zatim kazao:

Do pre nedelju dana stavovi Milovana Đilasa u Borbi bili su manje-više prihvaćeni od većine nas koji ovde sedimo. To ne možemo negirati, ne možemo se izgovarati da smo na brzinu članke pregledali. Ko hoće iskreno da metne ruku na srce, to će morati da prizna.

Nema sumnje da su i mnogi ljudi, čitajući Đilasove članke, mislili da se on o njima dogovorio sa drugovima iz sekretarijata, da iza njegovih gledišta stoji Izvršni komitet. Šta to znači? Znači da su se njima članci dopali, ne toliko zbog njihove sadržine, već zbog autoriteta onoga ko ih piše. Sad je odjednom nova situacija, rekao je Dedijer.

Izvršni komitet izdaje saopštenje da se ne slaže sa člancima Milovana Đilasa, i sad ti isti ljudi, koji su odobravali članke, osipaju drvlje i kamenje po Đilasu. A mnogi koji su se slagali sa Đilasom sad ćute.

Dedijer je kritikovao metode u raskrinkavanju Milovana Đilasa. Upotrebljavaju se izrazi da je trockista i tome slično. Zašto se moramo odmah svim blatom bacati na ovog čoveka, koji se u pitanju filozofije ne slaže s nama u dlaku. Zašto ga moramo blatiti, zar time ne blatimo i sami sebe i svoju revoluciju.

Svoje izlaganje Dedijer je završio rečima:

Mi imamo malo ljudi kalibra Milovana Đilasa. ko budemo mudri u izricanju kazne Đilasu, možemo da spasimo taj veliki i nemirni duh. Ljudi kao Đilas ne rađaju se svake godine. Njegova snaga, njegov veliki talenat, jošte kako su potrebni našem savezu i ovoj zemlji. A ako ja budem doveden pred strašnu dilemu, ako se pred mene postavi pitanje koji prst na svojoj ruci da odsečem ☝, da li Tita, Kardelja, Rankovića ili Đilasa, ako mi se postavi pitanje koju zastavu naše revolucije da iščupam, ja ovde kažem iskreno da ne mogu da čerečim telo svoje sopstvene partije. Pre ću podmetnuti svoju glavu samo da to moja ruka ne bude morala da čini.

Dedijerov poslednji akord 🎶😳 je glasio:

Budimo svesni, drugovi, da je naša revolucija postala besmrtna time što nije jela svoju decu, što su deca ove revolucije poštena.🤔

Đilas se odmah ogradio od Dedijerovog izlaganja. Rekao je da to prosto nije političko izlaganje nego emotivno. Zatim je kazao da ga proglašavaju revizionistom, špijunom, stranim agentom i da se baca sumnja da on ima namere da svrgne i preuzme vlast.

Govori se da sam tražio legalitet za frakcije i grupe, to apsolutno nije tačno. To nije tačno zato što smatram da su grupe i frakcije lenjinistička forma borbe u partiji. Za mene je to sramno. Ne odgovara celoj mojoj koncepciji. Kardelj kaže da ja smatram da je Savez komunista glavna smetnja za razvoj demokratije kod nas. To je tačno utoliko što ja faktički stojim na stanovištu da je SK za mene glavna smetnja našem demokratskom socijalističkom razvitku i da mora biti reorganizovan.

U obračunu sa Đilasom najoštriji je bio Moša Pijade govoreći o "moralu jedne anatomije". On je rekao da se na Đilasove članke mora gledati kao na skandaloznu hroniku i političku pornografiju. "A gde je tu piščev moral?", upitao je Pijade.

Đilas i sad ima dva automobila itd. Ima više od onih koje je opisao kao "odvratnu kastu". Dobro, reći će se: zgadilo mi se. Ali ako mu se zgadilo, ako je video kud srljamo, zar nije mogao pokušati da nas spase. Ne, on je zadržao sve položaje, sve privilegije, samo se odrekao rada na tim položajima i izašao na pijac da viče protiv kaste, ostavljajući svoje najbliže drugove da se dave u njenim gadostima.

Obraćajući se Dedijeru, Pijade je rekao: što se tiče onih prstiju o kojima je drug Vlada govorio, neka ne krsti svaki svoj prst imenom nekog od nas. Neka uzme svih svojih deset psrtiju kao partiju, pa neće morati rezati ništa, i neka čuva šaku, obadave!

* Ovaj članak je objavljen udnevnom listu Večernje novosti 16. oktobra 1954.

Autor: redportal.rs

#Milovan Đilas