Odakle li nam najslađe letnje povrće (da da povrće) 😁

Svima poznata i univerzalno voljena zelena i crvena lubenica je slatka, osvežavajuća letnja poslastica. Ali, verovali ili ne, nije uvek bila tako slatkog ukusa niti tako živopisno obojena. Stoga, kako li su li lubenice izgledale i kakvog li su bile ukusa? I, naravno, odakle li su?

Ovo povrće nije ni sa Bliskog istoka niti iz nekadašnje Mesopotamije, kao što su mnoge druge vrste domestifikovanih biljaka. Suzana Rener, botaničar sa Univerziteta Ludwig Maximilian iz Minhena, i njen tim uradili su detaljnu genetsku analizu domaće lubenice, zajedno sa još 6 vrsta lubenica.

Kako ona navodi:

Otkrili smo da moderan genom domestifikovane lubenice je najbliži Sudanskom divljem tipu iste biljke. Meso sudanske varijante je belo i skoro bezukusno, uglavnom se koristi kao hrana za životinje.

Ipak, genetske sličnosti između dve vrste navele su istraživače da zaključe da je sudanska voćka prethodnik crvene i slatke lubenice. Studija je objavljena prošlog meseca i objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Vrlo je verovatno da su antički farmeri selektivno kultivisali sve varijante koje nisu bile gorke, i na taj način selekcijom povrećavali koncentraciju šećera. I sama crvena boja je najverovatnije posledica veštačke selekcije, gde su farmeri birali one sa najboljom bojom za dalje ukrštanje.

Međutim, kada se ovo dogodilo i koja civilizacija je za to odgovorna je slabo poznato.

Ipak to što je genetika uperila prst u Sudan nije nikakva koincidencija.

Već nam je poznato da je staroegipatski faraon Tutankamon sahranjen sa preko 3.300 semenki lubenice. Ipak, ne znamo da li je to "naša" lubenica ili neka druga varijanta.

Otkrovenje je došlo sasvim slučajno, kada su naučnici uočili voćku koja neodoljivo potseća na lubenicu naslikanu na zidu staroegipatske grobnice stare 4.300 godina. Kako navodi Rener:

Slika je otkrivena 1912. godine, ali je niko nije interpretirao kao lubenicu. Pored nje našli smo još jednu sliku koja prikazuje nešto nalik lubenici, isečeno na kriške uz ostalo voće.

Sve više posrednih dokaza ukazuje da poreklo prave lubenice, slatke i zelene, treba tražiti u Egiptu ili u bližoj okolini ove antičke imperije.

Nubijci, koji su živeli južno od Egipta, često se previde u mnogim razgovorima. Vrlo je moguće da koren domestifikacije se nalazi upravo kod njih, pa je trgovinom stigla na sever u Egipat. No ipak, svi rezučltati ukazuju da je negde u ovom prostoru Egipta i Nubije nastala ova savršena poslastica.

Izučivanja genetskog porekla i pronalazak rođaka današnjih domaćih useva ima mnogo veći značaj od pukog kurioziteta. Mnoge karakteristike starih divljih populacija mogu biti presudno važne za današnje moderne farmere. Na primer, kod lubenica, divlji primerci su manje podložni buđi, virusima i insektima u odnosu na domestifikovane vrste.

Koristeći se njihovim DNK, možemo pobošljšati naše vrste bez imalo da utičemo na njihov ukus ili na njihovu boju.

Autor: redportal.rs

#DNK

#Egipat

#Nubija

#Sudan

#faraon

#lubenica

#poreklo

#tutankamon