Mislim, znamo šta su, ali da li zapravo ZNAMO šta su? 🤔

Neuroni, po definiciji, su male procesorske jedinice u okviru ljudskog mozga i nervnog sistema.

U našim umovima se nalazi čak 86 milijardi neurona. Još više njih je rašireno širom ljudskog tela, i svi komuniciraju međusobno kroz mrežu malih i tankih kablova, koristeći električne i hemijske signale.

Kad god nešto čujemo ili vidimo ili na ma koji drugi način percipiramo svet oko sebe - hiljade senzora neurona šalju sugnale našoj kičmenoj moždini i našem mozgu. I zahvaljujući drugim neuronima, možemo da razumemo te podatke, da ih klasifikujemo, formiramo, razumemo i reagujemo na njih.

Naučnici su izučavali mozak milenijumima. Zapravo, najstariji zapisani medicinski dokument je upravo 4 milenijuma star anatomski izveštaj o povredama mozga.

Ali mozak je ekstremno težak organ za izučavanje. Čak iako uspete da dobijete uzorak mozga pod mikroskopom, samo ćete videti isprepletanu mrežu ćelija.

Godine 1873. italijanski fizičar Kamilo Golgi otkrio je način kako da prikaže jasno odvojeno različite vrste ćelija. Koristeći se ovom tehnikom, španski istraživač Santijago Ramon je otkrio da iako su sve ćelije povezane i dalje su individualne strukture - te strukture su dobile ime neuroni.

Sobzirom da su neuroni minijaturni delići u gigantskom sistemu, njihova moć leži u njihovoj sposobnosti da komuniciraju sa drugim neuronima. To se odvija preko malih veza koje se nazivaju sinapse. Kada neuroni komuniciraju često na određeni način, sinapse među njima postaju sve snažnije - olakšavajući slanje signala.

Ovo se dešava konstantno, širom mozga i objašnjava kako učimo i formiramo sećanja. Mi bukvalno reisopovezujemo svoj mozak kroz različita iskustva - što je jedna od najvećih moći našeg mozga, sposobnost da se reformira i prilagođava.

Većinu naših neurona dobijamo sa rođenjem. Neuroni počinju kao STEM ćelije, pre no što krenu da se raspoređuju po različitim regionima mozga gde preuzimaju specifične uloge. Tokom našeg ranog razvoja, mozak odbacuje sve viškove neurona i njihove sinapse (veze), prilikom čega oni što ostaju postaju snažniji. Oni koji ostanu postaju deo našeg čula mirisa, drugi naše sposobnosti da hodamo ili drugih motoričkih veština.

Za razliku od ostalih ćelija u našem telu, koje se regenerišu i umiru u ciklusima, neuroni ostaju sa nama do kraja života.

Međutim, ljudi gube neurone u delovima mozga koje ne koriste. Na primer, da nikada ne napustite više vašu kuću, izgubili biste neurone odgovorne za snalaženje i orijentaciju u prostoru.

Smrt neurona može direktno da dovede do gubitka sposobnosti za vršenje osnovnih telesnih funkcija i motoričkih pokreta. Upravo to se događa kod bolesti poput Alchajmerove ili Parkinsonove, kod njih neuroni usled oboljenja prestaju da funkcionišu normalno i odumiru.

Neurološke promene nisu po svaku cenu permanentne. Pored sposobnosti našeg mozga da se stalno reformiše i prilagođava, postoje čvrsti dokazi da su i odrasli sposobni da formiraju nove neurone - kroz proces pod imenom neurogeneza.

Pride, zbog načina na koji neuroni komuniciraju međusobno, možemo direktno da utičemo na moždane signale i da ih menjamo kroz električnu stimulaciju. Naučnici su do sada otkrili više načina kako mogu da stimulišu mozak i kičmenu moždinu da obnove funkcije paralizovanih mišića i da oslobode telo hroničnog bola.

Autor: redportal.rs

#Neurogeneza

#Neuroni

#Neuroplasticitet

#STEM ćelije

#Sinapse

#Um

#formiranje

#kičmena moždina

#motoričke funkcije

#mozak

#neuron