Pisao je pesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila hrvatska ustaška vlada.

Na današnji dan pre 78 godina napustio nas je naš veliki pesnik, diplomata, mislilac i amabasador Jovan Dučić. Rođen je u Trebinju u Hercegovini na Sretenje, 15. februara 1874. u porodici Andrije i Jovanke Dučić. Imao je sestru Milenu, kao i brata Ristu i sestru Soku iz majčinog prvog braka.

Osnovnu školu upisuje u Trebinju, a po selidbi porodice iz Trebinja u Mostar upisuje Trgovačku školu, a potom i Učiteljsku u Sarajevu, a maturirao je u Učiteljskoj školi -Preparandiji u Somboru 1893.

Foto: Wikipedia.org

Kao učitelj službovao je u Bijeljini ali je proteran zbog pesme Otadžbina. Dok je boravio u Bijeljini tajno se verio sa Magdalenom Nikolić u čijoj kući je stanovao. Ona je živela sa sestrom, a nakon raskida sa Dučićem, Magdalena se zarekla da nikada više neće izaći iz kuće.

U saradnji sa Aleksom Šantićem osniva list Zora. Dučić odlučuje da ode na dalje školovanje pa se uputio u Pariz gde upisuje Filozofsko-sociološki fakultet, u Parizu i tamo upoznaje imenjaka Jovana Skerlića. Nakon decenije provedene u inostranstvu vraća se u Srbiju gde dobija zaposlenje pisara 1907. Od 1910. je u diplomatskoj službi, prvo biva poslat kao ataše u Carigrad, a potom i u Sofiju.

Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini, Madridu i Kairu, 1927. biva postavljen na položaj i delegata u Ženevi u Društvu naroda (Preteča Ujedinjenih nacija).

Foto: Wikipedia.org

Za redovonog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1931. Kao poslanik u Rimu, a potom i Bukureštu bio je u periodu od 1933. do 1941. Prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu. Za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora postavljen je 1939, a do raspada Kraljevine Jugoslavije bio je i poslanik u Madridu.

Nakon što je Španija priznala NDH, i time prekinula diplomatske odnose sa Kraljevinom Jugoslavijom, u junu 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u avgustu iste godine otišao u SAD u grad Geri, Indijana, gde je živeo njegov rođak Mihajlo.

Od tada pa do svoje smrti dve godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinoisu čiji je osnivač bio Mihajlo Pupin 1914. Organizacija je predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Pisao je pesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila hrvatska ustaška vlada.

Najpoznatija pesma Jovana Dučića o Hrvatima.

IZVOR: YT / Отачаствени Устанак

Iz ljubavne veze sa glumicom Jovankom Jovanović imao je vanbračnog sina Jovicu koji se kao mlad ubio.

Njegova najpoznatija dela su: Blago cara Radovana, Gradovi i Himere, Verujem u Boga i srpstvo, Jugoslovenska ideologija: istina o “jugoslavizmu“, Federalizam ili centralizam, kao i zbirke pesama posvećene ljubavi i ženama.

IZVOR: YT / Zillion Film

Jovan Dučić je umro 7. aprila 1943. u Geriju, nedočekavši kraj Drugog svetskot rata i slom NDH. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog pravoslavnog manastira Svetog Save u Libertivilu, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Poslednja želja Jovana Dučića ispunjena je 22. oktobra 2000 kada je ponovo sahranjen u Hercegovačkoj Gračanici.

Foto: Wikipedia.org

Autor: redportal.rs

#PESME

#dučić

#ljubav

#žena