Kosovo i Metohija su i naša kolevka i naš dom ☝️

Srbi su hrišćanski narod Golgote i Vaskrsenja, na Kosovu i Metohiji su naša kolevka i naš dom, naši živi i naši pokojnici, poručio je danas patrijarh srpski Porfirije i ukazao na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida.

Arhiiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski Porfirije je u Vaskršnjoj poslanici stoga pozvao na narodno jedinstvo i da neumorno negujemo, odnosno da molitveno i trudoljubivo izražavamo, legitimnu i prirodnu potrebu za narodnim jedinstvom.

Naveo je:

To naše narodno jedinstvo ostvarujemo pod omoforom Svetog Save, u Crkvi Hrista, Boga Živoga, čije Raspeće i Vaskrsenje srpski pravoslavni narod proživljava i ikonizuje u svom hodu kroz istoriju.

U Vaskršnjoj poslanici patrijarh je naveo:

Ne umanjujemo razmere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice.u kojima su zatirane cele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija. Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što 'mudro' prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost.

Istakavši da je narod srpski poneo Hristov krst i u Prvom svetskom ratu kada smo, kako je naveo, u odnosu na broj naših sunarodnika, bili najveći stradalnici sveta, patrijarh je podsetio da se naš krstonosni hod nastavio i u Drugom svetskom ratu, kada su, u zloglasnoj i sramnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pravljeni logori čak i za našu decu u kojima su deca umirala od gladi, studeni, bolesti i zlostavljanja.

Samo su kod nas, istakao je, u okupiranoj Srbiji, pod mitraljeskim mecima nemačkih nacista posle školskih časova umirale čete đaka u jednom danu.

Patrijarh srpski ukazao je:

Stradali smo u svakom zaseoku, selu, gradu. Istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije: njih su svedočila sama stradanja, bez lažnih svedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sledbenika izvršilaca stvarnog genocida.

Poglavar SPC je sa žaljenjem podsetio i na činjenicu da je svet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom veku, kao i u vekovima koji su mu prethodili.

Patrijarh je istakao da nas teši i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile posle strašnih vremena smrti, sledeći Jevanđelje Vaskrsloga Hrista na kome je utemeljen, praštao dužnicima svojim, a sa pripadnicima drugih naroda želeo i nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost i dodao je:

Svako drugo brdo na mestima gde žive Srbi svojevrsna je Golgota.

Istakao je da je u prirodi stvorenog bića sadržana njegova povezanost sa svetom, sa prirodom, odnosno sa zemljom na kojoj živi, koja je njegova kolevka, dom i mesto pogreba. Istakao je:

Kosovo i Metohija su i naša kolevka i naš dom. Na Kosovu i Metohiji, u Staroj Srbiji, nalaze se naši živi i naši pokojnici. Mrtvih nema. Mi smo Crkva živih. Mi smo hrišćanski narod, narod Golgote i Vaskrsenja. Mi smo narod hrišćanskog identiteta izraženog kroz zadužbine, koje čine najgušći molitveni venac hramova na svetu, venac koji smo ispleli na Kosovu i Metohiji. I to je istina što na gori stoji! Tu se prepliću naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Jer, ova sveta i krsnovaskrsna zemlja za nas nije obična teritorija nego upravo ona sveta zemlja iz koje će se probuditi i vaskrsnuti naše 'polje suhih kostiju'.

Patrijarh je pozvao da se molimo i da uvek budemo uz svoju stradalnu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, koji su živi izraz nade, ljubavi, trajanja i pretrajavanja.

Autor: tanjug.rs